UPOZNAJ SRBIJU - DJERDAP

Prošlo je mnogo godina od kada sam poslednji put putovala sa roditeljima na odmor. Prošlo je i mnogo godina od kad su oni bili "dosadni matorci", a ja namrgođeni tinejdžer; ili oni okretni i informisani, a ja nezainteresovana; oni odrasli, ja dete. Ovog puta smo bili jednaki. Dobro, možda sam ja bila malo jednakija, ali to nije važno za ovu priču.

Ja sam od onih kojima ne treba dva puta reći da se nekuda krene. Čak ne pitam ni kuda. Pa sam iskoristila priliku da budem lični vodič sredovečnom paru koji je želeo da nekoliko dana provede van kuće, po mogućnosti u prirodi, ali da svaki dan tog putovanja bude ispunjen izletima.
Termoelektrana Kostolac i muzej Viminacijum
Muzej Viminacijum
Predložila sam tri oblasti, a demokratski je izglasan Đerdap sa okolinom, iz više razloga. Put do tamo (iz Novog Sada) ne oduzima previše vremena; usput i u radijusu od 50km od mesta u kom smo bili smešteni, ima dovoljno sadržaja da nam ispuni 4 dana laganog odmora. Smeštaj sam pronašla preko uobičajenih mreža, i zaista od srca preporučujem Vilu Dunavski Raj u naselju Vinci kod Golubca. Dok budete gledali ovaj kratak video, snimljen u dvorištu vile, zamislite miris borova, prijatnu svežinu hladovine kada je napolju 40 stepeni, i pijenje velike šolje bele kafe (lični izbor, vi zamislite šta god vas raduje) ispod senice. Upravo na ovoj tački zemaljske kugle bih provela sve svoje dane pasivnog odmora!
Manastir Tumane
Tvrđava Golubac
Dok smo putovali do odredišta spontano je odlučeno da umesto Smederevske tvrđave obiđemo Viminacijum. Utisci su mi ovom prilikom strogo podeljeni. Sa jedne strane, uvek me snažno obraduje kada naiđem na očuvano, zaštićeno i obnovljeno istorijsko nasleđe koje je ovako dobro približeno posetiocima kao što je to učinjeno ovde. Sedam objekata ovog Rimskog grada i vojnog logora nastalog u vreme rođenja Hrista, mogu odlično da dočaraju ondašnji život na ovom prostoru. Sa druge strane, jedini prilaz Viminacijumu je kroz kompleks termoelektrane Kostolac. Jeziva građevina. Ogromnih gabarita, što u širinu, što u visinu, upadljivo štrči u ovoj ravnici. Svuda unaokolo su površinski kopovi koji je "hrane" i nikako nisam mogla da ne mislim na to koliko je ove istorije progutala...nesvesno pa i svesno...
Tvrđava Golubac
Muzej Lepenski vir
Drugog, najtoplijeg dana u toj junskoj nedelji smo posetili najveći deo planiranog, jer je najavljena kiša koja nas je na kraju vratila kući pre nego što smo želeli. Odmah posle doručka otišli smo u manastir Tumane, ušuškan među bujna brda, daleko od Dunava. Zadržali smo se toliko da obiđemo crkvu i lepo uređenu ekonomiju manastirskog imanja. Dalje smo nastavili do Golubačke tvrđave gde mi je jedino smetalo što pod podnevnim, letnjim suncem drveće u novom parku nije bilo dovoljno veliko da napravi hlad, ali strpljenje. Kako je zbog rekonstrukcije ove srednjevekovne tvrđave, koja treba da se završi do sledeće godine, pristup posetiocima ograničen samo na nedelju, jedino što smo mogli je da se prošetamo obalom do nje. Tada sam primetila ogromnu kamenu đulad duboko zabijenu u zidove dve kule i veoma mi se dopalo objašnjenje otkud ona tu. Saznali smo da su ih graditelji uzidali na tim mestima kao simbol otpornosti. Upozoravala su potencijalne osvajače da nema tih topova koji će uspeti da makar i oštete ovaj grad.
Muzej Lepenski vir
Vidikovac Kapetan Mišin breg
Kapetan Mišin breg je etno restoran sa izuzetnim vidikovcem odakle se vidi deo Đerdapske klisure u okolini Donjeg Milanovca. Ovo mesto je uređeno u stilu muzeja na otvorenom. Osim nekoliko flešbekova na vreme posle Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, sve ostalo je prikaz bogatog seoskog života s početka XX veka u ovom delu zemlje. Vraćajući se nazad prešli smo desetak hiljada godina do Lepenskog vira. Na prilazu arheološkom kompleksu prošli smo pored par sačuvanih seoskih kuća starih stotinak godina, zatim smo krivudavim putem kroz šumu stigli do moderne građevine u obliku talasa koja čuva ostatke ovog praistorijskog naselja. Kratak film o iskopavanju, izložba predmeta i kostura koji su tu pronađeni, temelji kuća, čine odličan muzej svetske istorije.
Vidikovac Kapetan Mišin breg
Tvrđava Ram
Sledećeg dana smo otišli u Ram gde je u toku obnova još jedne od najstarijih tvrđava na ovom prostoru. Kako je gradilište još uvek aktivno, nismo mogli prići, ali smo provirili. Već krajem godine se očekuje da ovo bude blistav spomenik bogate istorije. Zanimljivost je da se pored tvrđave nalazi jedini, delimično očuvan karavan saraj, da ne kažem pra-hotel. Od Rama do Srebrnog jezera stigli smo putem preko dve brane i ostrva. Lepa je ovo vikend zona sa pogledom iz naše ravnice preko Dunava, na rumunska velika brda. Uveče nas je obradovao zalazak sunca iznad Đerdapskog jezera koje je kod Golubca izuzetno široko, pa još sa novouređenim šetalištem zaista podseća na more.
Srebrno jezero
Avalski toranj
Dan povratka je bio kišovit, ali smo uprkos tome odlučili da se popnemo na Avalski toranj. Zbog niskih oblaka smo mogli samo da pretpostavimo prelepost pogleda sa vrha nekim sunčanijim danom. Kafa je popijena u podnožju tornja, slatka suvenirnica je detaljno pregledana, i za stotinak kilometara odatle ka severu putovanje je završeno.
Zalazak sunca kod Golubca

Više fotografija pogledajte ovde

Svideo vam se tekst i smatrate ga korisnim?
Podelite ga sa svojim prijateljima na društvenim mrežama ili ga pošaljime mejlom.
Da vam moji putopisi stižu na mejl periodično prijavite se na dugme SUBSCRIBE na vrhu stranice.
Hvala na čitanju :)
Ptica na žici

Comments

Post a Comment